Svaka teglica meda krije zanimljivo putovanje koje započinje na cvijetu. Na livadama, u šumama bagrema, pod krošnjama lipe ili među cvjetovima kestena, pčele radilice marljivo skupljaju nektar i donose ga u svoje košnice — a u jednom letu pčela sleti na 50 do 100 cvjetova.
Od nektara do meda
Kada se radilice vrate u košnicu, njihov posao još nije gotov. Nektar koji su prikupile predaju drugim pčelama radilicama, koje ga više puta međusobno prenose. Tijekom tog procesa nektar se obogaćuje prirodnim enzimima koje pčele izlučuju, a oni postupno mijenjaju njegov sastav. Na taj se način složeni šećeri razgrađuju u jednostavnije, smanjuje se mogućnost fermentacije i započinje pretvorba nektara u med.
Zrenje u saću
Nakon toga pčele odlažu nektar u voštane ćelije saća. Ondje daljnjim isparavanjem viška vode i neprestanim strujanjem zraka koje stvaraju mahanjem krila, sadržaj postupno sazrijeva. Tek kada med postigne odgovarajuću gustoću i potpuno dozrije, pčele zatvaraju ćelije tankim slojem voska, čime ga štite i čuvaju.
Tada započinje posao pčelara. U Pčelarstvu Matan med vrcamo pažljivo kako bi zadržao svoj prirodni okus, aromu i vrijedna svojstva. Bez nepotrebnog zagrijavanja čuvamo ono najbolje što su priroda i pčele stvorile.
Svaka teglica našeg meda rezultat je rada tisuća pčela, bogatstva netaknute prirode — livada, bagrema, lipe i kestena — koje svakoj vrsti meda daju posebnu aromu.